Basic HTML Version
136
•
V
elika Kladuša
P
rvi put se spominje 1280. godine i pripadala je knezovima Babonićima Blagajskim,
a kasnije plemićima Kladuškim i Frankopanima Slunjskim. Godine 1563, grad nije
imao nikavu odbranu, pa je Ivan Lenković predlagao da se u njega postavi posada od
20 vojnika. Dvije godine kasnije 1565, Velika Kladuša je pretrpjela veliku osmansku
opsadu, ali nije zauzeta. Po ugovoru iz 1577. godine ostala je pusta do 1633. godine.
Središnji dio grada opasan je visokim i tvrdim okruglim bedemom. Unutrašnjost
iza bedema bila je gotovo do vrha ispunjena zemljanim nasipom i tako je ovo utvrđenje
ličilo na veliku i prostranu tabiju, kojoj tadašnji topovi nisu mogli ništa nauditi. Na
strani okrenutoj prema proplanku gradske kose uzidana je okrugla kula, čiji zid ima
smo jedan oštar ugao. Ovaj ugao je okrenut prema mogućem napadu neprijatelja i
kosina zidova kule ublažila bi udare topovske đuladi
Od 1633. godine osmanske vlasti su opravile kladušku tvrđavu i u nju smjestili stalnu
posadu koja je bila podređena ostrožačkom kapetanu. Osmanski dio grada sastoji se
od bedema, koji je gotovo paralelno opasao staru tvrđavu. Uz ovaj bedem postojala je
džamija, a s njene desne strane kapija s malenim predvorjem. Sredinom XVIII stoljeća
posada je brojala 60 graničara, a tvrđava je imala 1 veći i 1 manji top. Poslije pada Ce-
tingrada 1791. godine, posada je postala brojnija za cjelokupnu posadu iz ove tvrđave.
lijevo:
Tlocrt starog
grada
desno:
Iz dokumenta-
cije Zavoda