Basic HTML Version
BIHAĆ
28
•
Po dolasku pod osmansku vlast 1592. godine Bihać je postao sjedište bihaćke ka-
petanije, kadiluka, a od 1616. godine i bihaćkog sandžaka. Tvrđava je popravljena i
proširena, popravljene su okolne kule, iskopani novi i očišćeni stari šarampoi i na-
pravljene su dodatne tabije da bi se mogla smjestiti odbrambena artiljerija. Prema
izvorima bihaćka je tvrđava bila kvadratnog oblika, opasana dvostrukim bedemima.
Visina spoljneg zida bila je 2, a širina 3,5 hvata. Za razliku od spoljnih, unutrašnji be-
demi su bili visoki 4, a široki od 1 do 4 hvata. Tvrđava je imala tri ulaza, vrata su bila
od hrastovine, a sa spoljne strane bila su okovana gvožđem. Oko nje je sa tri strane
bio dubok opkop s vodom, a sa četvte je tekla Una. Širina opkopa je bila 4, a dubina
od 1,5 do 2 hvata. Tvrđava je imala i četiri kule (kanli, dunđersku, žablju i kapetanovu)
s kojih se mogao pružiti veći otpor, kao i devet kamenih mjesta(tabija) gdje su bili
postavljeni topovi.
gore lijevo:
Kapetanova
divanhana
gore desno:
Džamija
Fethija
dole:
Motiv
historijske
jezgre grada
Bihaća