LEGENDE O TVRĐAVI SOKOLAC
 
 
Jezerska voda je vremenom sva otekla na sjever, nestalo je jezero, a ostala je samo zelena rijeka Una i dolina koja se pruža pravcem jugoistok-sjeverozapad, u koju su se spustila plemena tog pradavnog naroda. Od tada su u ovoj dolini vijekovima živjeli, borili se i umirali ljudi mnogih plemena. Tragove njihovog boravka nalazimo skoro svugdje (sojenička naselja, gradine na brdima, nekropole, crkvine itd.). 
Legenda kaže da se nastanak tvrdih gradova veže za nekog bogataša po imenu Dobriša, koji je imao tri kćerke: Biku, Soku i Vranu, a da je Dobriša bio uzor dobrote i prostodušja. Po svemu uzorit. Toliko neporočan da ga je narod u zvijezde kovao. Kad mu se kako Krajišnici kažu, kćerke opasaše snagom, Dobriša je umro. Nakon njegove smrti sve tri djevojke nastavile su da žive po uzoru na oca Dobrišu. Da bi što bolje očuvale sjećanje na oca, odlučiše na svom imanju podignuti tri gradića. Kako su imale ogroman posjed u Pounju, a stanovale u gradu „Dubrovniku“ (grad i podgrađe odvojeni suhozidom na desnoj obali Une) niže grada Bihaća, imale su teškoća da očuvaju svoj posjed jer ih je napadao i zemlju im otimao neki nasilnik. Ipak su ga nekako urazumjele i s njim sklopile primirje. I tako, u miru, počnu graditi tri grada. 
Bika odabere mjesto u sred pitome doline na lijevoj obali Une, i tu podigne grad; nazvan po sebi „Bikće“ iz kojeg nastade Bišće i najzad Bihać. 
Soka se uputi na jedan sat hoda daleko na istočnu stranu te na stijenama na vrlo visokom brdu podigne grad, koji po svome imenu prozva Sokolac. 
Najmlađa sestra Vrana, nadomak sela Ćukovi sazida „vilinski“ gradić i nazove ga po svome imenu „Vrnograč“. 
Opširnije
 
«Početak«123456»Kraj»